Jesmo li sigurni u oblaku?

Cyber prostor je virtualna stvarnost. To je prostor uspostavljen uz pomoć i posredovanje digitalne tehnologije. Pojam cyber prostora se danas koristi za sve što je na Internetu, a Internet uključuje sve od lokalnog do globalnog. Internet potvrđuje McLuhanov termin globalnog sela, svijeta u kojem je sve povezano i slobodno. Takav svijet pruža beskonačno mnogo novih mogućnosti, ali i iskušenja.pexels-photo-270373-2

Regulacija cyber prostora

Regulacija cyber prostora je nužna za osiguravanje demokratskog sistema i kao takva tema je mnogih konferencija koje za rezultat imaju brojne rezolucije i Zakone, a koji vrše regulaciju radi očuvanja demokratskog procesa i slobode. Internet jako moćan medij koji pokriva skoro čitavu zemaljsku kuglu, a pruža mnogo više neprihvatljivih sadržaja od drugih medija. Zato se državama preporučuje da ovu oblast urede Zakonom.

Dakle, razlog regulacije cyber prostora je (ili bi trebao biti) osiguravanje sigurnosti.  Često “je” prelazi u “ili bi trebao biti”, pa se regulacija zloupotrebljava.  Tako dolazi do cenzure, koja prema svim međunarodnim Zakonima i kodeksima (a ni prema razumno-moralno-etičkim normama) nije prihvatljiva. 

Borba protiv internet cenzure

Mišljenje da je nužno promovisati univerzalni pristup Internetu, te da prekid ove usluge javnosti ne može biti opravdan ni zbog nacionalnih ili javnih sigurnosnih pitanja je ustaljeno u društvu. Ipak, u doba krize, pribjegava se cenzuri, radi osiguravanja vlastitih interesa. Cenzura nije efektivan odgovor na ekstremizam, niti bi trebala biti. Politički lideri ne smiju koristiti sistemske napade na slobodu izražavanja za političke ciljeve. pexels-photo-374016.jpeg

Balans i propitivanje sebe

Iako neke države više od drugih poštuju Zakone i Kodekse, većina zemalja se ne bavi adekvatno cyber prostorom. Tako u BiH cyber prostor nije jasno definisan jednim krovnim Zakonom, zbog čega je cyber prostor često nesiguran i nereguliran. Zbog toga se stvara klima u kojoj je granica između regulacije i cenzure praktično izbrisana, a vladajuće političke elite dozvoljavaju kreiranje standarda koji obično idu u njihovu korist. Na spomen cenzure često pomislimo na države koje nemaju izražen stepen demokratije, ali imamo i primjere razvijenih liberalnih demokratija koje pribjegavaju kršenju međunarodnih Konvencija.  Sve to dovodi i do auto-cenzure (cenzurisanje samog sebe, najčešće iz straha), koja je nakon napada na Charlie Hebdo (ali i ostalih napada na slobodu) definitivno u porastu.

Za kraj iskrena želja da propitujemo svoju sigurnost na svakom koraku, svaki put kada nekoj aplikaciji dajemo dopuštenje da koristi naše podatke kako bi mi saznali ko je pogledao naš profil, ili ko nas je unfollowao. Osim ako ne smatrate da je sigurnost precijenjena, a da privatnost ne postoji. Ali, o tome drugi put.

_______________________________________

Članak nastao editovanjem eseja pisanog za #ALPI program, organizovanog od strane #IRI Bosnia & Herzegovina

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s